Ema o "Kako je sve počelo
u Zagrebu"
Početak listopada 2018. u Zagrebu. Početak novog semestra, i ja kao obično kasnim na prvo predavanje – „Projektiranje proizvodnih sustava“. Em što sam bila pogubljena, em mi se asistent obratio na engleski :) i mislim si, baš super, mogu vježbat malo engleski.
Na predavanju vidim svoje prijatelje i nekoliko novih studenata s Erasmusa, svi u prvoj klupi :) I tada zapazim da me jedan od njih cijelo vrijeme gleda – njemački student koji je cijelo vrijeme diskutirao s profesorom i imao ruku u zraku.
Tada sam prvi put vidjela Marca.
Na kraju predavanja sam ga vidjela kako stoji kraj vrata i čeka mene. Nekako se ohrabrio pozvati me u studentsku menzu na ručak. Ispričala sam mu da ništa od toga jer imam dogovor s prijateljem Petrom u Submarine, ali da nam se slobodno može pridružiti. Tada mi nije bilo jasno da će to biti početak nečeg sasvim posebnog.
Sljedećih šest mjeseci naše se prijateljstvo polako gradilo, Marco je učio hrvatski i kako smo bili dosta slični, dijelili smo dosta interesa i bili smo često zajedno.
Marco se vratio u Njemačku u veljači 2019. Rekao je da odlazi ujutro u 9. Krenula sam prema Šari da se pozdravim, i vidjela njegov stari plavi Seat kako odlazi. Tada sam shvatila koliko mi je zapravo važan.
Marco o "Kako se nastavilo
u Nürnbergu"
Čak i više od mjesec dana nakon što sam otišao iz Zagreba, Ema i ja smo svaku večer razgovarali preko WhatsAppa. Naš kontakt je bio vrlo intenzivan, iako nismo bili odmah u blizini jedan drugome. Nekako je sve bilo vrlo posebno. Jedva smo čekali da se ponovno osobno vidimo. Prvi susret nakon studija u Zagrebu neću zaboraviti nikad. Bio je ponedjeljak, 18.03.2019., kada sam jako nervozan dočekao Emu na autobusnom kolodvoru u Nürnbergu.
Gledali smo se izdaleka i mislim da je svaki od nas razmišljao kako da se pozdravimo. Kad je Ema bila ispred mene, konačno sam skupio hrabrost i poljubio ju. Dok smo hodali prema mom autu, nekoliko ljudi u prolazu nam je trubilo zbog naše očite ljubavi :D Bio je onda ovaj trenutak i početak naše veze i to u lijepom Nürnbergu, što sada zovemo "naš dom".
Uslijedile su tri godine veze na daljinu. Vrijeme korone, rođendani, odmori, diplomski radovi i prvi posao - puno doživljaja unatoč fizičkoj udaljenosti. Rijetko je bilo teško jer smo znali što želimo - jedno drugo - i udaljenost nije mogla oslabiti ovo što smo imali.
Napokon smo odlučili započeti zajednički život u Nürnbergu od siječnja 2022. u prvom zajedničkom stanu. Ema je vrlo brzo pronašla posao i čak naučila njemački i dobro se snašla u Frankoniji. Jako sam ponosan na nju. Rijetko ona zna koliko je posebna. Jedva čekam obećati joj moju ljubav za ostatak naših života i pokazati joj koliko ju volim.
